Detained Be Detainedslut Detained Slut Biskup Franjo Komarica uputio uskrsnu poslanicu

Jedna, tisuću godina stara uskrsna popijevka, himan na čast Kristu, uskrslom Božjem Jaganjcu, koji se i danas pjeva po cijeloj kugli zemaljskoj gdje god se slavi rimokatolička liturgija, sadrži i ove znakovite, dramatične riječi: „Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta. Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada“ (Uskrsna posljednica).

Mi smo ljudi ti „živi“ čiji je Vođa pao, tj ubijen, uništen, umro i opet živ, živcat vlada! Urođena je čežnja svakog ljudskog srca pa tako i cijelog čovječanstva da se sve završi dobro. A cjelokupni sadržaj uskrsne zbilje jasno, nedvosmisleno izriče slijedeće: kod Isusa Krista se sve završilo dobro, unatoč svim barijerama, nesrećama, izdajama i užasima, koje je on - kao čovjek - morao podnijeti.

Uskrsnuće Kristovo, koje njegova Crkva osobito radosno slavi godišnjom svetkovinom Uskrsa, ne uklanja iz svijeta iskustva patnje, nesreće, nepravde, razočaranja, boli pa i same smrti, ali im oduzima njihovu definitivnu pobjedu, njihov trijumf. Uskrsnuće Kristovo uzima prije svega smrti njezinu žaoku totalnog uništenja, krahiranosti i uzaludnosti življenja.

Nakon Kristova uskrsnuća više ništa nije kao do tada. Isusovo uskrsnuće daje svima i svemu pozitivni predznak, predznak vječnog, neuništivog postojanja.

Vjera u Isusa Krista, zajedništvo s Isusom Kristom, življenje i umiranje s Isusom i po primjeru Isusa Krista - garancija je da i urođena ljudska čežnja i naše nadanje da će s nama sve svršiti dobro, da naš život ne ide u prazno, niti uvire u ništavilo – nisu uzaludni. Zato s pravom tvrdimo da su Uskrs i poruka Uskrsa najradosnija vijest koja je prostrujala zemaljskom kuglom i najradosnija poruka za svijet i njegovu budućnost.

Zato se i usuđujemo tvrditi da je kršćanska vjera, koja počiva na činjenici Kristova uskrsnuća, najsigurnija, najradosnija i najutješnija vjera, jer tvrdi utemeljeno da će se sve završiti dobro, da svi mi ljudi i cijela ljudska povijest idemo u susret uskrsnoj punini života, da Život u konačnici ipak pobjeđuje smrt, a ljubav mržnju.

Prema tvrdnjama Novoga Zavjeta, Isus Krist je svojim uskrsnućem od mrtvih dobio udjela u moći i slavi Božjoj. On je, kako veli apostol Petar „onaj koga Bog postavi za suca živih i mrtvih“ (Dj 10,42). I apostol Pavao tvrdi za Isusa kako je On „Gospodar slave“ (1 Kor 2,8), i kako je Krist opunomoćen da Božje kraljevstvo proširi na sve stvorenje (usp. Kol 1,15-16.20).

Što je Krist započeo mora se nastaviti kroz svu povijest čovječanstva i svijeta. Kao što je kao „prvorođenac svakog stvorenja“ (Kol 1,15) dobio udio u Božjoj slavi, tako trebaju u njoj i svi ljudi dobiti udjela.
A da li doista i dobivaju? Ovisi o svakom pojedinom od nas ljudi.

Tko s Isusom sebi osigura pristup toj Božjoj slavi, ima se pravo i nadati toj slavi i svojoj vječnoj sreći. Apostol i evanđelist Ivan donosi Isusove riječi koje glase: „Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi! Gdje budem ja, bit će ondje i moj sluga. Ako mi tko služi, njega će poštivati moj Otac“ (Iv 12,26).

Tko je s Isusom spreman trpjeti, tko je kao Isus spreman živjeti za druge, taj se smije nadati da će zajedno s njima prispjeti k slavi vlastitog uskrsnuća. „Po muci i križu k slavi uskrsnuća“ ispovijedamo to svoje uvjerenje u svakodnevnoj molitvi Anđeoskog pozdravljenja!

Tko se izrijekom ili pak anonimno povjeri Kristu, tko prihvaća njegovu slobodu i njegovu ljubav, taj smije s pravom očekivati da će imati udjela u njegovoj slavi. (usp. Fil 3,8.10).

S pravom dakle tvrdimo da su središte naše kršćanske vjere Kristova smrt i uskrsnuće, a temelj naše vječne sreće suživot s Kristom umrlim i uskrslim. Apostol Pavao to naglašava ovim riječima: „Ako Krist nije uskrsnuo bez ikakve je vrijednosti vaša vjera“ (1 Kor 15,17). „Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih!“ (1 Kor 15,20).